Euroatlantske integracije BiH sastavni su dio predizbornih kampanja, programa političkih stranaka, tema brojnih političkih sastanaka i sjednica, ali članstvo BiH u Europsku uniju, bez obzira na navedeno, nije svima u cilju. Kome to evropska BiH nije strateški interes?
1999. godine, dakle prije 25 godina je započeo proces stabilizacije i pridruživanja naše zemlje u Evropsku uniju. Jasno je bilo da taj put neće biti jednostavan. Zemlja koju čine dva entiteta, distrikt, tri konstitutivna naroda i ostali te nekoliko suprotnih vizija političko-diplomatskog kursa BiH, bio je precizno definisan znak da ovdje stvari neće ići po planu ni najčvršćih euroskeptika. Za sve ove godine, na prste jedne ruke mogli bi se nabrojati uspjesi i pomaci prema EU osnaživanju BiH. Mnogo više je stavki, pa i onih ključnih 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, da nam svima bude kristalno jasno kako debelo zaostajemo.
Teret krivice je na politici
Naravno. Samo treba biti oprezan i konkretan kada govorimo o pojedincima i njihovim politikama. Zaista postoje političke snage (Trojka) kojima je EU prioritet djelovanja i kojima je prihvatanje i provedba reformskih procesa, tu prvenstveno mislimo na 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja EK, okosnica političke borbe za Bosnu i Hercegovinu. Ne treba umanjiti doprinos SDA, DF i drugih opozicionih stranaka koje su u proteklom periodu, posebno za vrijeme liderstva u vlasti, dale značajan doprinos da se BiH približi vratima EU ali nedovoljno. Zbog dnevnopolitičkih loptica, često nabačenih od Milorada Dodika ili Dragana Čovića, sav napor i trud je poprilično zamagljen. U toj magli povlačili su se potezi koji su u konačnici imali efekat od više štete nego koristi. Ipak, koristi je bilo ali samo na izborima, pa su nacionalne stranke jačale svoje pozicije.
Takva atmosfera političke Bosne i Hercegovine otvorila je frontove institucionalnog razbijanja države koji su za cilj imali da se razbaštine vrijednosti zajedništva, umanji snaga institucija i poljuljaju temelji na kojima stoji BiH. Da je borba za vlastite interese političkih grupacija i stranaka često bila imperativ, dokazuje stagnacija ili nazadovanje na evropskom putu Bosne i Hercegovine. Istini za volju, EU put BiH nije počeo propadati ni sa dolaskom na vlast Dodika ni Čovića, ali jeste značajno usporen odnosno blokiran.
Milorad Dodik (SNSD i partneri)
Politika entiteta RS je najvećim dijelom uteg za vratom EU perspektivi Bosne i Hercegovine. Politika secesionizma, razbijanja državnih a jačanja entitetskih snaga, urušavanje diplomatskog ugleda BiH, blokiranje zakona i odluka, destrukcija sistema i na to sve konstantno igranje na rubu mira, zasigurno je dovoljno karata u rukama sa pogrešnim odlukama da se proglase kao djelimično najodgovorniji. Prije desetak godina anketa sa jednog banjalučkog fakulteta pokazala je značajan pad interesovanja za EU integracije. To je bio izravan rezultat politike koja je decenijama na vlasti u RS-u. Dakle, još tada je EU izgubila podršku a zamislite kakvo je stanje sada. Za samo tih deset godina, malo je stotine tekstova da se pobroje sve aktivnosti, izjave i odluke Dodika sa partnerima, koje su bile destruktivne po državu i njen EU put. U međuvremenu, stotine hiljada ljudi je napustilo ovu zemlju i otišlo u tu istu Evropsku uniju. Ne samo iz Federacije nego mahom iz RS-a.
Nisu ni crne liste niti ekonomske sankcije (parcijalno) nanijele mnogo štete Miloradu Dodiku niti su ublažile njegove nasrtaje na institucije BiH. Sasvim suprotno. Nastavljaju vlasti RS-a po starom a u toj politici ima svega. Zajedničko jesu blokade, opstrukcije i jednostrana politika sa ciljem pravljenja entiteta državom. Na tom putu mnogo se uradilo i još se aktivno radi a sve skupa udaljava BiH od EU. Ovakva država, jasno je Dodiku, ne može biti normativna za EU porodicu pa zato i radi to što radi.
Dragan Čović (HDZ BiH i partneri – HNS)
Može li se izdvojiti neka stranka iz grupacije HNS, a da nije dijelom priče o EU nazadovanju BiH. Najblaže stagnaciji. Paradoksalno, Dragan Čović odnosno HDZ BiH ili HNS ne tako davno proglasili su se nositeljima evropskih vrijednosti. Koliko je ta priča prozirna pokazatelja je mnogo. Dakle, Dragan Čović kao lider ideologije legitimnog predstavljanja zapravo je sve osim dio ideje nositelja EU vrijednosti. Želja da se HDZ BiH poistovjeti sa sestrinskim HDZ-om u Hrvatskoj, samo je puko zavaravanje Evrope koja itekako zna šta je posrijedi. Nebrojeno puta se demontirala njegova EU posvećenost a u startu i samom pričom o ‘legitimnom predstavljanju’ kao vrhuncu političkih težnji hrvatskog naroda ili preciznije samog Dragana. U tom ‘legitimnom predstavljanju’ sažeta je suština ideologije protiv koje se bori EU. Djelidba, nejednakost i nacionalnost kao legalitet kolektiviteta ili pojedinca unutar kolektiva, sušta je suprotnost evropskim vrijednostima. Posljednje upozorenje ili demontaža evropskog Čovića jeste i pismo Blinkena u ime SAD i vrlo jasna prijetna dodavanjem imena Dragan Čović na listu osoba pod sankcijama SAD.
Poteza u kontru EU integracijama BiH bilo je i ranije a i sada se povlače. Prisjetimo se glasanja HDZ-a i partnera u institucijama vlasti kada su se na stolu nalazili prijedlozi EU zakona. Čak ni tehničke izmjene Izbornog zakona BiH Čović nije podržao jer se time ne rješava njegovo ‘legitimno predstavljanje’. Skoro identično kao i za njegovog partnera Dodika, potrebno je na stotine tekstova i članaka da se pobroje svi antiEU potezi, stavovi i djelovanje Dragana Čovića i HDZ BiH i HNS.
Mart je odlučujući
Ne može se sa preciznošću reći da je to posljednji vagon za koji se BiH može zakačiti ali svakako jeste dio lokomotive koja zadugo neće na novo putovanje. EU čekaju izbori, dakle pozabaviće se vlastitim redanjem u vlasti, izbori su u više od 70 zemljama pa se o BiH neće imati ko strateški pozicionirati a među njima najznačajniji su izbori u SAD. S toga je važno da se prije svega toga, dakle u martu BiH ponudi datum za početak pristupnih pregovora. Jasno je da EU nije spremna na kompromis tako što će vlastima u našoj zemlji progledati kroz prste, traže konkretan rezultat. Itekako je precizirano šta se od nas traži, to je onih ključnih 14 prioriteta iz Mišljenja EK ali sada nije potpuno jasno, koliko je dovoljno da se pregovori otvore.
Iz EU su poslali poruku i signal – dajte još malo. Ali nije jasno šta je to malo. Ako uzmemo u obzir Zakone koji su usvojeni i koji su u proceduri, možemo li biti sigurni da će to biti dovoljno?
Kako u svemu ovome igraju Dragan i Dodik? Dragan svakako može pokušati prodati svom biračkom tijelu priču o njegovim zaslugama i time stvoriti prostor za ostanak u vlasti, ali je pitanje koliko u tome ima mogućnosti za opstanak ili ostvarenje ideje ‘legitimnog predstavljanja’. Da budemo jasni, nema. Šta je onda njegova strategija? Rascjep između ‘legitimnog’ i priče o ‘nositeljima evropskih vrijednosti’ težak je teret za iskusnog političara ali nema sumnje da će i iz ovog profitirati. Samo je bitno na koju će stranu odigrati, da li će prihvatiti neminovnost da mora istrajati na EU putu ili je lična borba a protiv EU interesa snažnija.
Milorada svakako EU ne interesuje mnogo. Tu su Zakoni i vladavina prava – dakle sve što je u koliziji sa njegovim viđenjem uređenja društva i vođenja odgovorne politike. S druge strane, mentorstvo i pritisci ruskih struja, dovoljno je u njegovoj glavi da zadrži kurs koji trenutno ima. Međutim, i tu se lome koplja. Trgovinska razmjena sa EU mjeri se u milijardama dok se sa Rusijom mjeri u nekoliko desetina miliona. Ekonomija je živa stvar a Dodik na vlasti bez novca u entitetu se ne može zadržati.
Ne treba ispustiti iz vidokruga najbitniju stvar. Otvaranje pristupnih pregovora sa EU znači i otvaranje fondova u kojima čekaju milioni eura. To znači nove investicije, otvaranje radnih mjesta i u konačnici značajnije pozicioniranje BiH u kontekstu globalnih ekonomskih kretanja. Da li se tu krije karta na koju EU priču guraju koalicioni partneri HDZ-a i SNSD-a, Trojka?
Strateški interes?
Iz svega navedenog zaključujemo da strankama Trojke a treba pridodati i SDA, DF i druge stranke kojima je jača BiH, jedinstvena BiH i u punom smislu država Bosna i Hercegovina zaista istinska politika. Bez obzira na politikanstvo, lične interese koji se pojavljuju i postoje, afere i kriminal koji se vežu za pojedince ili grupacije, ovim strankama izgubiti državu BiH znači izgubiti i postojanost. Takav zaključak nije moguć za SNSD i partnere i HDZ i partnere. Od njih svako svoj probitak i jačanje vidi i u drugačijem državnom uređenju ili nepostojanju države Bosne i Hercegovine.
S toga je otvaranje pristupnih pregovora značajan i suštinski važan korak za očuvanje države BiH, njenog identiteta i cjelovitosti u svakom smislu. Izgubiti ovu šansu značilo bi izgubiti državu. SNSD i HDZ odnosno Dragan i Mile, ukoliko do kraja izvrše opstrukciju EU puta Bosne i Hercegovine, slijede žestoke sankcije koje sa sobom nose i neizvjesnost po mir i stabilnost Bosne i Hercegovine. Ne treba pod svaku cijenu pristati na njihove ucjene zarad EU puta ali istovremeno ne treba biti naivan i vjerovati kako će otvaranje pregovora zatvoriti njihova nadanja i čežnje za svoje male državice unutar ili izvan države BiH.
