Cijena automobila ne smije biti niža od 100 hiljada maraka. Mora biti nov ili što bi se reklo – sa trake-. Ovo je prvi, osnovni i jedini kriterij kada se domaći političari odluče počastiti novim limenim ljubimcem. A časte se često. Račun, podrazumijeva se, ispostavljaju građanima.
Statistika pokazuje da je prosječna starost motornih vozila u BiH nešto više od 16 godina, s tim da je oko 45% starije od 21 godine. Na cesti možemo vidjeti i zaista skupa i moćna vozila ali u globalu mnogo je više onih čiji bi put trebao biti jednosmjeran – prema otpadu. Isključivo govorim o sigurnosti u saobraćaju jer stara vozila nisu sigurna ni za vlasnika niti za druge učesnike u saobraćaju. Govorim i sa aspekta zaštite životne sredine. Gušimo se zaista. I to bi u uređenim sistemima, kakav Bosna i Hercegovina nije, trebala biti norma. Nisu krivi građani a možda i jesu?
Voziš kantu a sanjaš o limuzini
Ne treba biti opterećen niti isključivo težiti da vozite skup automobil. Postoje mnogo važnija i prioritetnija ulaganja. Imati automobil kao prestiž je potpuno pogrešna i glupa ideja. Ipak, čudno je da u zemlji niskog životnog standarda, nema bunta. Nema bunta protiv onih koji se voze iza zatamnjenih prozora, pogleda okrenutog od lica građana. Istih građana koji biraju takve i daju im moć. Nije sva krivica isključivo na političarima, mnogo veća je na građanima, koji najčešće zbog iznuđenog straha, biraju ovako kako biraju. I još se na sve to nadati promjeni a činiti iste poteze, odraz je vlastite nesposobnosti odupiranja od tmurne realnosti u koju smo dovedeni vlastitom krivicom. Svejedno je onda kada se u razlupanom automobilu sklanjate na cesti da propustite limuzine pod rotacijom i psujete sebi u njedra. Svejedno jer od psovke do individualnog nametnutog mišljenja – ne mogu ništa promijeniti – razlike nema. Mnogo je lakše i udobnije iz vlastitoga doma, recimo udobne fotelje, uzeti telefon u ruke i živjeti tamo neku realnost koja nije tvoja. Ipak, baterija se brzo potroši a internet se skupo plaća.
Uspjeh je, čini se, na njihovoj strani
Nije to bilo kakav uspjeh. Tvrđava je to koja se teško zauzima. Vlast je kod nas često meta nesposobnih za širi društveni angažman. Skupina je to, potvrdilo se više puta, slabo ili nikako ostvarenih ali neprikosnoveno ambicioznih pojedinaca sabranih u loš kolektiv. Nismo mi zemlja takve demokratije u kojoj liderstvo pripada istaknutim ljudima. Osobama koji su primjer kako biti uspješan, obrazovan i čovjek koji sve oko sebe vuče naprijed. Ovdje su lideri i njihovi sljedbenici najčešće zaostali i okorjeli u vremenu iz kojeg se normalno i napredno društvo odavno izbavilo. Zašto je važno o tome govoriti? Zato što je vlast njima jedini način da se stambeno zbrinu, imaju automobil, koju vikendicu i obavezno neku egzotičnu destinaciju na spisku želja. Drugačije ne mogu. I pored toga, sve što stiču, faturišu na javni budžet odnosno na teret građana. Oni platu ne troše.
Besplatno gorivo, puni do čepa!
Tako je! Koliko ste samo puta došli na benzinsku pumpu, izašli iz vozila i radniku rekli, sipaj za cvaju? Nisi jedini ali to ne smije da te tješi. Porazno je to, radiš, zarađuješ a ne možeš točiti više i češće. U njihove limuzine uvijek se puni do čepa. Za drugačije se ne zna i ne može. I još na sve to zadovoljstvo je veće jer njima mi zapravo točimo. Pa kako bi bilo, kad već plaćamo i nabavku automobila i točenje goriva, da se njima i vozimo. Servisiramo mi to na sve moguće načine, trošak je na nama i za nove gume, redovne tehničke preglede i izrazito skupe registracije. Ipak su sve to jači motori.
Mala obrebotina – novo auto, krađa automobila i piši gotovo
Krađa automobila je česta pojava a pronalazak je endemska pojava. To najbolje znaju oni koji su imali takvo iskustvo. Skoro na prste jedne ruke mogu se nabrojati pronađeni. Kad dođete na parking i vidite da nema vašeg ljubimca prvo što uradite jeste da provjerite da li vam je pauk odvezao auto. Ako ustanovite da nije, zovete policiju. Oni dođu, zapišu i kažu istražit ćemo. Već tada znate da od toga nema ništa. Vaše auto je već u nekoj garaži spremno za novog vlasnika. Možete samo da počnete planirati kako da nabavite novo auto ili da postanete korisnik javnog prijevoza. Što nije loše jer javni prijevoz je jeftiniji a bile bi manje guže i okoliš zdraviji. Ovo je inače preporuka da koristite javni prijevoz češće. To su muke običnoga čovjeka. Takve brige vlastodršci nemaju. Kao prvo, njihovi automobili se ne kradu jer je to teško izvodivo a i rizično je da budete uhvaćeni. Jer bićete sigurno. Čak i kada bi se to desilo, odmah bi se nabavilo novo – sa trake – a svi mi to platili. Faktura, ne zaboravite, uvijek ide na teret građana.
Izvještava se o desetinama hiljada ukradenih automobila
Nedavno sam istražujući pročitao kako automafija hara Balkanom. Osim u BiH, automobili se masovno kradu u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, na Kosovu. Na osnovu zahtjeva evropskih osiguravajućih kuća na prostoru Balkana potražuje se čak 130.000 ukradenih vozila, od toga samo u BiH više od 20.000! Zaista zvuči nevjerovatno ali iz više izvora potvrđeno kao činjenica. Još uvijek smo mi sredina koja se u svijetu i dalje tretira kao područje nerazvijenih zemalja a većinski neobrazovanog i zaostalog naroda. Zato i dalje tzv. stručnjaci evropskih i svjetskih centara moći dolaze u naš region, kako bi nas učili ponašanju i pravilnom uređenju društvenog sistema. Dolaze isti oni koji često čine sve da sistem ostane zarobljen kako bi oni imali razloga da nastave dolaziti. Mi to sve gledamo i pristajemo na njihovu licemjernu ideologiju.
Bez štele i molitve čemu da se nadamo
Očekivano je onda da u takvim okolnostima nametnute svakodnevnice običan narod ove zemlje živi skromno – siromašno – , vozi staro i često nesigurno vozilo za koje se, kada je posljednji put išao na tehnički pregled, molio Bogu, pozivao sile, hvatao se za palčeve, obećavao sebi da će biti bolji, samo da automobil prođe tehnički pregled i dobije zeleno svjetlo. I to se ovdje može platiti, pogurati, namjestiti, našteliti, završiti kao i skoro sve. Tako živimo i navikavamo nove generacije jer smo sebe odavno ubijedili da drugačije ne može. Jer ako nismo nekoga prevarili, prvenstveno sistem, onda smo glupi i nesposobni za život u ovoj sredini.
