Nedavno je Kristijan Šmit u intervjuu, kao opciju za rješavanje pitanja državne imovine, spomenuo mogućnost formiranja ”Zajedničke” agencije za državnu imovinu BiH. Formiranje agencije nije praksa zemalja EU niti je to pravna stečevina demokratskog sistema ali u našoj zemlji je sve moguće. Problem je sam naziv ”zajednička” jer je upravo to matrica politike RS-a, koja državne institucije naziva zajedničkim institucijama.
To je nedopustivo kao rješenje koje OHR može ponuditi. I sam Ured visokog predstavnika je u više navrata odbacio termin ”zajedničke institucije”, jer takav termin nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Podsjetimo na jednu činjenicu. Naime, 2001. godine u Parlamentu BiH usvojen je Zakon o zastavi BiH u kojem se spominje termin ”zajedničke institucije”.
Termin “zajedničke institucije” u Zakonu o zastavi BiH proglasio neustavnim i ukinuo Ustavni sud BiH. Prema odluci Ustavnog suda BiH po apelaciji Denisa Zvizdića, termin “zajedničke institucije” treba biti ukinut u Zakonu o zastavi BiH, kao i u svim budućim zakonima. Zvizdić je tada odluku nazvao “historijskom”, jer je “Ustavni sud trajno potvrdio da BiH po svom karakteru nije državna zajednica, već država sa svojim suverenitetom i historijskim kontinuitetom”.
Ustav BiH je jasan i precizan
Termin zajedničke institucije dolazi prvenstveno od političara iz RS-a. Cilj je u tome pokazati kako ne postoje državne već tobože zajedničke institucije. Time se daje lažni legitimitet entitetima da oni zajedno čine državu BiH te da bez jednog entitet nema ni države BiH. U članu 3. Ustava Bosne i Hercegovine (Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta) jasno piše da izraz “zajedničke institucije Bosne i Hercegovine” kao takav ne postoji, te da se u čitavom tekstu Ustava BiH u tom kontekstu koristi isključivo termin “institucije Bosne i Hercegovine”.
Ako je Ustavni sud BiH presudio a Ustav BiH jasno precizirao da ne postoje zajedničke već isključivo državne odnosno institucije BiH, otkud Šmitu ideja da kaže ”zajednička agencija”?
Lapsus ili priprema terena
Od 2009. godine kada je OHR vršio popis državne imovine te utvrdio da država BiH raspolaže s ukupno 1000 objekata, parcela, ali i pokretne imovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije uspjela a nije niti pokušala da usvoji državni zakona o imovini. Političkim predstavnicima iz RS-a takav status odgovara jer u tome imaju alibi za tvrdnje da je državna imovina riješena u Daytonu.
Početkom ove godine Kristijan Šmit je negirao ove tvrdnje političkih predstavnika iz entiteta RS te je podsjetio da granice unutar Bosne i Hercegovine ne postoje i da narušavanje slobode kretanja u zemlji nije prihvaljivo.
Dakle, Šmit je svjestan da postoji samo država BiH i da rješavanje ovog pitanja ne može biti predmet agencije a posebno ne ”zajedničke agencije”. Ipak, izjava koja takvu opciju nagovještava čini se da nije tek lapsus.
Radna grupa OHR-a daleko od konsenzusa
Poznato je da je OHR formirao radnu grupu sačinjenu od eksperata kako bi pronašli adekvatno rješenje ove problematike. Krajem ljeta odnosno početkom jeseni, najavljen je prijedlog koji bi se trebao naći u Parlamentu BiH. Sudeći prema dinamici rada i sporadičnim izjavama koje se pojavljuju u javnosti, grupa eksperata je daleko od konsenzusa. Dijametralno suprotna stajališta eksperata izvjesno je da vode do odluke koju će na kraju nametnuti stranci. U tom slučaju, Dodik je zaprijetio otcjepljenjem entiteta RS.
Već sam nekoliko puta pisao o razlozima zbog kojih političari iz RS-a, a posebno Dodik, insistiraju da se ovo pitanje ne otvara.
Opasnosti ”zajedničke agencije”
Ako smo već razjasnili kako ne postoje ”zajedničke institucije”, tako ne postoji utemeljenje da se osnivanje nove agencije nazove ”zajednička”, pa šta god bila njena nadležnost. Termin ”zajednička” je sporan jer u kontekstu BiH može dovesti do različitih tumačenja njene nadležnosti i uloge. Ako bi se u pravni prostor uveo termin ”zajednička”, onda bi u kontekstu državne imovine to značilo da je imovina države BiH zajedničko vlasništvo entiteta. Time se praktično razvlašćuje odnosno otima se imovina državi BiH i daje na vlasništvo entitetima. Posebno skrećem pažnju na činjenicu kako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odbacio termin ”zajedničke/zajednička” jer nema ustavno utemeljenje te bi time, eventualno osnivanje agencije sa ovim nazivom bilo antiustavno. Ukažimo još na činjenicu da Šmit (OHR) nema mogućnost direktnog djelovanja na Ustav Bosne i Hercegovine.
Kako riješiti državnu imovinu?
Teoretski govoreći , potrebno je zakonski regulisati, u skladu sa ciljevima državne imovine: pravo vlasništva, pravo korištenja i pravo uživanja plodova.
BiH je jedina država iz bivše SFRJ koja nema Zakon o državnoj imovini. U principu, teško je očekivati politički konsenzus jer imovina ( rijeke, šume, planine, zgrade, putevi, imovina u inostranstvu) mora biti upisana na titulara (Bosna i Hercegovina).
Država BiH (titular) može principom ugovora (koncesije) dati na korištenje i upravljanje državnu imovinu -entitetima, kantonima, distriktu ili općinama. U tom slučaju niže jedinice unutar države mogle bi upravljati i koristiti državnu imovinu ali bez prava upisa vlasništva. Državna imovina je javno dobro države i svih njenih građana te u skladu s time, mora podjednako biti dostupna svima. Da bi Bosna i Hercegovina osigurala svoju državnost nije dovoljna samo teritorija. Ukoliko nemate vlasništvo nad teritorijom i dobrima koji se tu nalaze, nemate državu. To je upravo ono što RS pokušava dobiti. Vlasništvo nad imovinom otvara mogućnost proglašenja samostalnosti (otcjepljenje entiteta od države BiH).
