Ovo je priča o simbolu borbe protiv fašizma, nacizma i nacionalizma kao trajnih kategorija pogrešne ideologije čovječanstva. U zemlji nacionalista, Vječna vatra je jedina konstanta koja podsjeća da predaje nema niti posrnuća pred žestokim nasrtajima onih koji bi državu podredili sebi i interesima još uvijek, na svu sreću, manje ali glasne skupine.
Nije prošlo dovoljno vremena da među živima nema svjedoka razlozima zbog kojih je Vječna vatra upaljena u Titovoj ulici u Sarajevu. Otpor zlu i ideologiji koja vodi duž crne stranputice kojom su ljudi hodili traje i danas. Razaranja i stradanja ima u cijelom svijetu ali ipak ne u mjeri kako je to bilo kada su, umjesto kiše, padale bombe na skoro svakom kontinentu i tlu ove planete. To ipak ne znači, niti trenutna globalna dešavanja ulijevaju sigurnost i nadu, da se to neće ponoviti. Prošlo je sasvim dovoljno vremena, ako pažljivo proučavamo historiju, da čovječanstvo u zaborav pošalje slike razrušenih gradova, ubijenih ljudi, logora i zla kakvo se samo u (ne)ljudima može probuditi.
Samo da rata ne bude
Rat već traje i činjenica je da nikada nije ni prestao. Ne sukobljava se samo i isključivo oružjem. Ratuje se ekonomijom, politikom – diplomatijom, silama moći, prirodnim resursima, utjecajem i teritorijalnom ekspanzijom pozivajući se na brojne pravne akte koje je, bilo to teško za pojmiti ili ne, opet sam čovjek nametnuo kao mogućnost. Sve to izgleda jadno i tužno kada u isto vrijeme u svemir šaljemo ljude sa ciljem istraživanja – ekspanzije. Toliko odličnih mogućnosti postoji na jednom malom, skoro nevidljivom prostoru na kojem boravimo ali ipak čovjek se sve češće odlučuje da zaboravi koliko smo zapravo mali i neprimjetni. Kakav bi dojam bio da se Prvi ili Drugi svjetski rat promatrao iz svemira? Ako neko i jeste sigurno nije mogao razumjeti šta se to dešava na okruglom svemirskom tijelu od kamena i zemlje. I što je najvažnije, zašto se to dešava!
Čemu onda Vječna vatra?
Zamišljeno kao simbol otpora ideji uništenja civilizovanog i ravnopravnog odnosa među ljudima na temelju povjerenja i slobode. Ako sagledamo samu ideju pronalazimo nešto uzvišeno nad ljudima. Vatra kao opomena ali i podsjetnik na zlo. Vatra je znak života i napretka civilizacije. Međutim kao i sve i ovo se vrlo jednostavno može zloupotrijebiti. Na tome se radi i to se dešava. Ipak, i dalje je to daleko od pomisli da je sve propalo i sve izgubljeno. Otpor se i danas čuje, provodi i na temelju toga svijet ima svijetlu tačku nade i prosperiteta. Zato Vječna vatra nije samo simbol Sarajeva. Mnogo prije glavnog grada Bosne i Hercegovine vatra je zapaljena u drugim gradovima i zemljama.
Plamen života, mira i ljubavi nalazimo na skoro svim kontinentima
To dokazuje izrečenu tezu da je zlo stiglo na skoro svaki dio ove planete. Zato se u čast mira i pobjede čojstva vatra izdigla iznad ruševina destruktivnih ideologija.
Grob neznanog junaka u Parizu je mjesto sjećanja na Prvi svjetski rat, s plamenom koji neprestano gori od 1923. godine.
“Ovdje počiva francuski vojnik koji je umro za otažbinu. 1914-1918”. Granitna ploča sa natpisom nalazi se ispod luka historijskog spomenika Trijumfalne kapije. Grob predstavlja simbol za 1,4 miliona francuskih vojnika poginulih tokom Prvog svjetskog rata. Grob neznanog junaka prvi put se spominje 1916. godine, usred velike bitke kod Verdena, ali je tek početkom novembra 1920. ta zamisao ostvarena uvođenjem zakona kojim je odlučeno da Trijumfalna kapija bude mjesto groba.
Spomenik vječne vatre u znak sjećanja na sve žrtve nalazi se i u Hirošimi, prvom gradu na svijetu koji je pretrpio nuklearni napad na kraju Drugog svjetskog rata. Tada je prema procjenama ubijeno više od 75 hiljada ljudi.
1997. godine ovaj spomenik uvršten je na Popis svjetske baštine kao trajna opomena da samouništenje čovječanstva nikada ne smije biti razmatrano kao opcija.
Grob neznanog vojnika u Moskvi je spomenik posvećen sovjetskim vojnicima poginulim tokom Drugog svjetskog rata a vatra gori od 1967. godine do danas. Rusija, koja je dala značajan doprinos u borbi protiv nacizma i odlučno se suprostavila ciljevima Adolfa Hitlera, danas je zemlja koja granatira, razara i pokušava pokoriti Ukrajinu. Nema razloga niti utemeljenja da se vojnom silom napada druga država a njen narod ubija i raseljava. Pa kako je onda moguće da ova vatra u centru Moskve ne skrene pažnju i podsjeti sve one koji danas jurišaju u osvajanje Ukrajine, na razloge zbog kojih plamen izlazi iz kamenih ploča. Možda jednoga dana i hoće ali samo da ne bude prekasno.
Ako se ugasi može da gori još jače
Ovdje sam izdvojio samo neke od spomenika koji u svom ideološkom rješenju kao simbol imaju vatru. Više od stotinu ih možemo pronaći širom svijeta. U ovoj priči važno je znati i još jednom podsjetiti da ne govorimo o ideologiji za vrijeme čije vlasti su spomenici napravljeni. Govorim o samoj ideji nasuprot koje gori vatra. Upravo zbog toga potrebno je očuvati i nedozvoliti da se ugasi. Jer ako se vatra, kao simbol otpora uništenju čovjeka ugasi, upaliti će se ona čiji plamen ne obasjava i zagrijava već uništava i ubija.
