Čini mi se da su odavno prošla vremena u kojima, kada imate diplomu, znači da ste unaprijed cijenjeni i poštovani zbog vašeg akademskog puta. Danas je to drugačije, fakultet se doslovno završava usput, diplome se kupuju a nije rijetka pojava da vam diploma uopšte i ne treba.
Na koliko ste poslova konkurisali ili ste bili zaposleni a da vam je poslodavac, pored razgovora i potvrde, zatražio diplomu o stručnoj spremi? Rijetka, skoro incidentna situacija. Ako već i kupujete diplome neka to ne budu one u medicini i građevini. Bar da znam ko me liječi i u kakvim objektima boravim. I to što ste regularno završili fakultet i stekli diplomu ili ste je kupili, ne znači nužno da trebate zaboraviti gdje vam je diploma.
Kupovina diplome
Nisu čudna vremena nego su čudni postupci čovjeka. Kupovina diploma, nebitno za šta i kako, jedan je od intelektualnih poraza savremenog čovjeka. Uvijek sam se pitao šta je ideja onih koji su na takav način spremni doći do diplome; puko zaposlenje, želja da imaju nešto za šta nisu sposobni ili samo zbog zadovoljenja kriterija odnosno lažnih očekivanja zajednice. Šta god i kakav god da je motiv u pitanju osnovno je da u konačnici ovakvi postupci vode u ponor sa nesagledivim posljedicama. Godinama je ovo bila na neki način zabranjena tema. Znali smo da postoje pojedinci kod kojih se za relativno malo novca može doći do određene diplome. Zgražavali se jesmo ali je valjda negdje opravdanje bilo, bio je rat a ljudi nisu mogli završiti fakultete pa su dokupili samo da ne izgube posao. Dobro. Ne treba tražiti nikada opravdanja za pogrešne radnje ali nekako se čovjek pomiri sa određenim okolnostima pa se i ne zanima previše. Međutim, sada je jasno da je kupovina diploma, osim što je unosan posao, zarazan društveni problem koji se širi poput pandemije. S toga ne čudni što brojne evropske zemlje ne priznaju naše diplome, bilo da su sa državnog ili privatnog univerziteta odnosno fakulteta.
Nije ni sva sreća imati taj komad papira ako iza toga ne stoji potvrda u vidu znanja, stručnosti i sposobnosti. Ipak je diploma ulazna karta za ozbiljnije pregovore u poslu te na neki način naš reprezent kako smo bili marljivi i strpljivi a uz sve to sigurno uložili i mnogo novca, nerviranja, neprospavanih noći. Sve to ostaje kao trag našeg identiteta. I onda na konkursu za posao dobijete crveni karton jer u ovoj zemlji morate imati, osim diplome, dobra poznanstva, veze, tetka koji već radi ili da jednostavno platite kako biste dobili posao. Veća muka je u tome što takav sistem prolazite nakon što ste godinama učili kako biste postali školovani za posao na koji aplicirate. I opet sve to nije dovoljno kada se na isti taj konkurs prijavi ili preko reda dobije posao osoba sa kupljenom diplomom.
Znate i sami, možda ste i jedni od onih koji, kada završe fakultet i steknu diplomu , samo je dobro zaštite i ostave u ormar ili u policu a rade neki drugi posao za koji im fakultet nije ni trebao. Toliko je naš sistem propao da se u posljednje vrijeme na fakultet često ide radi reda. Ako tome još dodamo da se školujete za profesiju u zemlji u kojoj su na desetine hiljada onih prije vas godinama bez posla i registrovani su na birou za zapošljavanje, uvidite besmisao u neusklađenosti potrebe tržišta rada sa obrazovnim sistemom. U tome je kupovina diploma pronašla svoju dobro utabanu stazu jer je školovanje odavno isključivo profitabilna a sve manje obrazovna kategorija.
Do unazad nekoliko godina rijetko smo svjedočili institucionalnom djelovanju državu u spriječavanju trgovine diplomama a i sada se pojavi tek po neka vijest i informacija u javnosti. Znači da se ovaj biznis uveliko razvio i funkcioniše bez većim problema i zastoja.
Lažna diploma
Nije nužno riječ o kupovini diploma. Postoje i one koje su stečene na nezakonit način. Poznata vam je posljednja afera u Bosni i Hercegovini u vezi sa sticanjem diplome na nezakonit odnosno način koji nije u skladu sa akademskim načelima. Koliko je samo trebalo godina da se javno objavi sumnja a tek koliko vremena da se diploma oduzme. Jasno je da doktorica sada nema diplomu iz magistarskog studija a time bi se trebala oduzeti i diploma sa doktorskog studija jer jedno bez drugog ne ide. Dakle, doktorskom studiju prethodi magistarski studij a ako je on proglašen nevažećim onda bi i doktorski trebao doživjeti istu sudbinu. Šta očekivati dalje? Da se cijela priča na tome završi. Ako je neko na nezakonit način stekao diplomu, godinama se lažno predstavljao i na to sve još obavljao poslove i primao platu na osnovu akademskog obrazovanja onda bi se, u najmanju ruku, trebala pokrenuti i krivična odgovornost. Vidjet ćemo šta će od toga biti?
Za početak je dovoljno da su institucije, pa bar u jednom slučaju ali nažalost kada je to politički odgovaralo, djelovale i zaštitile akademski integritet. Nisu vratili povjerenje u institucije niti u obrazovni sistem ali su učinili jedan mali korak u smjeru za koji se lično zalažem, nema nedodorljivih i zaštićenih.
Poseban aspekt cijele priče oko kupovine ili sticanja diplome na nezakonit i etično upitan način jeste činjenica da postoji ogromna doza samouvjerenosti a manjak straha, pa se takve osobe bez ikakve grižnje savjesti ili bojazni od posljedica, sa ponosom bave tim poslovima za koje su diplomu i nabavili. Taj dio mi posebno nije jasan ali vjerujem da će, nakon što se istina otkrije, posljedice po takvu osobu imati dodatnu težinu. Ne razumijem sredinu u kojoj se nalaze i oni koji velikodušno brane ovakav način postupanja. U čemu je interes? Neka mi neko objasni ili neka pokuša prvo objasniti samom sebi.
Nismo stigli na vrijeme, polovično smo zadovoljili
Još jedan fenomen u vezi sa ovom temom jesu i slučajevu u kojima se ni kupljena diploma nije kupila na adekvatan način. Ako uopšte postoji adekvatan način. Naime, dešavalo se da se provjeravaju i kupljenje diplome. U tim provjerama ustanovljeno je kako je školovanje za sticanje akademskog zvanja od najmanje tri ili četiri godine zapravo trajalo upola manje. Ili da se u knjige studenata upisivalo na već upisane matične brojeve pa smo tako svjedočili da na jedan matični broj imamo upisanih dvoje ili više studenata. Naravno, ove greške dolaze iz neznanja odnosno manjka osjećaja odgovornosti a prevelike doze bahatosti mušterija za diplome. Nije li dovoljno sumnjivo da oni, za koje se govori da imaju kupljenu diplomu, na sve to još stave oznaku tajnosti? Čemu tajnost ako je sve regularno?
Kojim putem voditi borbu protiv akademskog ništavila
Prvi bi trebao biti otpor prema ideji prihvatanja kako je riječ o greškama ili pritiscima ukoliko se neka osoba nađe pod opravdanim sumnjama u validnost diplome koju posjeduje. Ovo bi trebao biti osnov otpora sredine koji treba na neki način izvršiti dodatni pritisak prema institucijama zaduženim za kontrolu i provjeru akademskog puta. Svaka zaštita ili pravdanje samo otvara put skrnavljenju relevantnih institucija, univerziteta, akademskog digniteta i svake osobe pojedinačno. Zato je ovaj otpor ključan i rekao bih eliminatoran.
Svakako da trebaju institucije do kraja rasvijetliti sumnju, provesti adekvatnu kontrolu i donijeti mjere zaštite ili odluke u skladu sa saznanjima. Odugovlačenje procesa ili ishitrene odluke jednako mogu biti pogubne, zato je važno sve uraditi u skladu sa propisima i uzusima struke ali i akademskim načelima sticanja formalnog obrazovanja. U suprotnom otvara se prostor za dodatne manipulacije kao i mogućnost da se nanese šteta po bilo koju stranu u postupku. Javnost, odnosno mi trebamo pružiti podršku institucijama i organima zaduženim za provjeru istovremeno zahtjevajući transparentnost cijelog procesa.
One za koje se utvrdi da su prevarili sistem i nezakonito stekli akademsku titulu, primjereno kazniti, poništiti diplomu, otkazati eventualne ugovore o radu zaključene na osnovu obrazovnog statusa te pozvati na krivičnu odgovornost. Osim toga, institucije i pojedince koji su omogućili ovakav način sticanja diplome također kazniti. Na kraju, napraviti javnu bazu podataka dostupnu svima kako bi trajno ovakve osobe u društvenom kontekstu bile označene kao rušitelji akademskih vrijednosti i intelektualne napasti savremenog zla. Pustiti sve bez ozbiljnijih posljedica bio bi težak poraz društva i konačan pad temelja na kojima zdrav razum i uređen sistem treba da počiva. Šta bi drugo bili osim tamni vilajet u kojem je jedino rješenje kupovina karte u jednom smjeru.
