Kamene utvrde, bedemi ili tabije. Sarajevo je grad poznat i po ovim nevjerovatnim građevinama. Nema lokalnog stanovnika koji ne zna šta su i gdje se nalaze sarajevske tabije. Turistima omiljeno mjesto jer se sa njih pruža fantastičan pogled na grad a time i uslovi za savršene panoramske fotografije. Historija pak govori o burnoj prošlosti i učestalim borbama za odbranu grada. Zato su tabije simbol otpora i nijemi svjedoci postojanja i opstanka Sarajeva.
Ovo putovanje sarajevskim tabijama započet ću zapravo uputstvima za kondiciju. Naime, sve tabije nalaze se na padinskim dijelovima grada. Uskim i strmim ulicama se trebate penjati kako bi došli do ovih kamenih utvrda. Mislim da ne trebam posebno objašnjavati zbog čega su tabije baš tu locirane. Ono što je važno istaći jeste činjenica da, do nekih tabija, teško možete doći automobilom zato se pripremite na česte pauze, dosta tečnosti i dan-dva upala mišića. Ako sve ovo zanemarimo, mjesto na koje dođete opravdaće sva očekivanja, pružiti vam dašak historije i nevjerovatan pogled na glavni grad Bosne i Hercegovine.
Zašto su tabije tako važne
Ako posmatramo iz današnje perspektive, one su historijski fakti i čvrsti dokazi nastanka, postojanja i razvijanja Sarajeva. Najbolja argumentacija o naseljenosti ovog područja i strateške važnosti očuvanja položaja u čijem podnožju će se kasnije grad razvijati. Danas su to uglavnom građevine koje dominiraju u promotivnim kampanjama turističke ponude Sarajeva i kao takve nezaobilazne lokacije koje turisti posjećuju. Važno je posvećivati pažnju njihovom očuvanju ali nije to uvijek bilo tako. Periodično se grad širio i u tom dijelu pa stambeni objekti skoro graniče sa historijski važnim zidinama. Problem više je taj što su neodgovorni pojedinci u želji za kvadratom stambenog prostora svoje kuće naslonili na zidine a rijetki su narušili i sam izgled tabije. To su neki nedostaci i anomalije ali ovdje mi je cilj prvenstveno upoznati vas sa tabijama o kojima niste često imali priliku čitati niti je posjetiti. Što svakako ne znači da treba ostati tako.
Bijela i žuta su najpoznatije i najposjećenije tabije
One to zaista i jesu. Sa punim pravom ih se može nazvati liderima među tabijama u Sarajevu. Bijela tabija je najveća i sa nje se pruža širok pogled na grad ali i na ulaz u grad. Strateški gledano Bijela tabija je pozicionirana tako da se u svakom trenutku sa nje može braniti širok gradski pojas. Ovo pišem u kontekstu gradnje i prvobitne svrhe tabije ali i ne tako davne prošlosti kada je ovaj grad bio opkoljen. Dugo vremena lokalne vlasti nisu posvećivale pažnje očuvanju njenih zidina. Sjećam se da su se tu, unazad nekoliko godina, okupljali narkomani i skitnice. Njene zidine bile su iscrtane grafitima a unutrašnjost zarasla u korov i ispunjena otpadom iako je proglašena Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine još 2005 godine. Sada je slika potpuno drugačija. Tabija je obnovljena, očišćena i redovno se održava. I posjete su kontrolisane. Za sve vas koji je još niste posjetili informacija da je ulazak moguć svaki dan od 10 do 19 sati po cijeni od 5 maraka po osobi.
Žuta tabija – turistički epicentar panorame Sarajeva
Žuta tabija je zaista najposjećenija a posebno u dane Ramazana. Njeni bedemi se nalazi najniže prema gradu, mnoštvo je ugostiteljskih objekata u blizini a i putna komunikacija, koja uključuje dovoljno parking mjesta, jeste dobra podloga da bude ovako posjećena. Žuta tabija je mjesto sa kojeg se pruža očaravajući pogled na Sarajevo i predstavlja jedan je od omiljenijih sarajevskih vidikovaca.
Nalazi na litici Jekovac, zbog čega je poznata i kao Jekovačka tabija, jedna je od utvrda koje su činile odbrambeni bedem oko starog grada Vratnika. Iz historijskih činjenica slijedi podatak kako je još u srednjem vijeku, na najistaknutijem području (gdje je danas Bijela tabija) sagrađena tvrđava sa pet visokih kula. To je bio razlog zašto je veći dio platoa bio spašen od požara, kada je princ Eugen Savojski spalio cijeli grad 1697. godine, nakon tri dana pljačke.
Međutim, nakon provale Eugena Savojskog, pokazalo se da mala tvrđava, koja se nalazila na mjestu današnje Bijele tabije, ipak nije dovoljna za odbranu grada, pa je bosanski namjesnik Gazi Ahmed-paša Rustempašić Skopljak 1729. započeo sa gradnjom bedema oko Vratnika. Izgradnja je završena 1739., za vrijeme vladavine Hekimoglu Ali-paše, a na kraju je bilo pet bastiona, tri Kapi-Kule i pet vrata u zidovima. Jedan od bastiona sagrađen je na litici Jekovac, po kojem se zove Jekovački bastion, ali je zbog svoje žućkaste boje kamena dobio ime Žuta tabija, za čiju je izgradnju Ahmed paša vjerojatno unajmio dubrovačke majstore.
Arnaut tabija, zapušteno nacionalno blago
Arnaut tabija na Zmajevcu je zapuštena, zubu vremenu prepuštena građevina. Zbog trenutnog stanja nije lokacija koju posjećuju turisti. Rijetki možda ali ona nažalost nije ucrtana u turističke mape Grada Sarajeva. Nepravedno zaboravljena i zapostavljena a tako lijepog oblika i bijelog kamena. Ako potražite zvanične informacije nećete pronaći mnogo podataka čak ni na stranici komisije za zaštitu nacionalih spomenika. Tamo tek piše kako je to tabija na Zmajevcu, smještena na krajnjem sjevernom dijelu zidina i to u zoni ograničene dostupnosti.
Prema dostupnim historijskim podacima ova tabija je dobila ime Ibrahim-paše Arnauta, a narod ju je prozvao Arnaut tabijom ili Tabijom kod kapije. Budući da je vegetacija ovdje izrazito prisutna, ukoliko se odlučite na posjetu, budite oprezni jer godine zapuštenosti nose sa sobom i brojne izazove.
Crvena tabija – skriveno mjesto sa najljepšim pogledom na Sarajevo
Kada nekoga pitate za Crvenu tabiju, većina će vas pogledati kao da o tabijama u Sarajevu ne znate mnogo. A upravo suprotno. Crvena ili Strošićka tabija ime je dobila po ocu Ahmed-paše – Rustempašina tabija.
Činjenica jeste da je Crvena tabija odavno prepuštena zaboravu. Rijetki tek znaju za Crvenu tabiju a još manje da je posjete. Razloga je više. Osim što gradske vlasti nisu posvetile nikakvu pažnju njenom očuvanju i restauraciji, dodatno je otežavajuća okolnost njena lokacija. Naime, nalazi se na zaista strmom terenu u gusto stambenim objektima pribijenom dijelu grada. I u njenom podnožju se nalaze stambeni objektim skoro prislonjeni uz zidine tabije. Ova tabija nema podignute zidine u kontekstu zaštite pa je dolazak na njene rubove zaista opasan. Površina je prekrivena travom doduše pokošenom. Vjerujem da lokalci, stanovnici ovog naselja, održavaju njenu prohodnost.
Nažalost zaboravljena i od njege otuđena tabija, ipak je savršena lokacija sa koje se pruža najljepši pogled na Sarajevo. Koliko god se sa malo brige i pažnje odnosimo prema historijskim spomenicima i svjedocima našeg postojanja to ipak ne znači da ova mjesta olako zaboravljamo. Neka ova priča bude uvertira za kritike prema lokalnim vlastima da povedu više računa o simbolima Bosne i Hercegovine i njene prošlosti. Jer ko zaboravlja prošlost crna mu se budućnost piše.
