Samo tri prosječne plate dovoljne su vam za mjesečnu potrošačku korpu. Cijene su bezobrazno visoke, trgovci zadovoljno trljaju dlanove a kupaca nikada više. Redovi pred kasama nikada duži a plaćanje se vrši sa ‘krupnim’ novčanicama. Kako je to zapravo moguće? Jednostavno, dok ima kredita i dozvoljenih minusa, preživljava se.
Otkud narodu novac? Sigurno ste se nekada ovo zapitali kada vidite ogromne gužve u trgovačkim centrima. Svakodnevno slušamo ali i svjedočimo kako je život u Bosni i Hercegovini skup, težak i na ivici mogućeg. Istina je da postoje građani koji pristojno zarađuju, imaju isto tako pristojne poslove i svojim radom uspjevaju osigurati, bar u financijskom smislu, lagodan život. Međutim, mnogo je više onih koji spajaju kraj sa krajem. Mjesečno se zadužuje mnogo više nego što se zarađuje. Otvaranjem novih kredita a zatvaranjem starih prelama se financijska dubioza ali se zapravo tone sve dublje. Iako je konačan pad očekivan, ovim mehanizmima pad se odgađa a sreća i zadovoljstvo kupuju kratkoročno. I to baš putem kratkoročnih kredita.
Život u Bosni i Hercegovini
Važno je da napomenem kako govorim o većini populacije a nikako o određenim grupama ili pojedincu.
Život u ovoj prelijepoj državi sveden je na puko preživljavanje. Već odavno. Svaka marka mora unaprijed biti isplanirana za trošak jer u suprotnom ostajemo kratkih rukava. Teško je sa malo novca napraviti adekvatnu zaštitu potrošnje jer i to malo novca sa kojim raspolažemo nije dovoljno za svakodnevnu upotrebu. U takvom okruženju kupuje se na gram a uglavnom je riječ o robi slabijeg kvaliteta. Bira se većinom jeftinija opcija što ne znači nužno da je roba slabijeg kvaliteta ali u većini slučajeva jeste. Reklo bi se da je sreća u mogućnosti izbora. No, šta je danas i jeftino ako su neke robne marke koje su donedavno važile za jeftiniju i nekvalitetniju opciju, danas podjednako skupe. Svakako bi se trebalo pozabaviti temom opravdanosti poskupljenja odnosno zašto su svi proizvodi na inflatornom udaru i da li je riječ o zloupotrebama na tržišu. Da li vjerujemo inspekcijama je teško pitanje jer često se potvrdilo kako su trgovački lobiji snažniji od instituta zaštite potrošača. To vam je ona situacija u kojoj cijena sirovina i robe opada na svjetskom ali ne i na domaćem tržišu. Najbolji primjer nalazimo u cijenama goriva, kada poskupljuje barel na svjetskom tržištu gotovo preko noći domaći distributeri nafte i naftnih prerađevina podižu cijene, pravdajući to potrebom za usklađivanjem cijena ali kada cijena barela opada, rijetko vidimo promjene cijena na banerima pored benzinskih pumpi.
Fiktivna sniženja i popusti
Sasvim je razumljivo da trgovci moraju zaraditi. Da nije tako, gdje bi bila profitabilnost posla. U redu je to ali je mnogo važnije pitanje, da li je potrebno zgrnuti ogromnu svotu novca na proizvodima i uslugama koje trgovci nude? Neka vas ne iznenađuje činjenica pohlepe u kojoj se često nastoji zaraditi minimum duplo više od nabavne cijene. Dobro, rekli bismo ništa sporno u tome da postoji kontrola i adekvatna kazna za one koji zloupotrebljavaju vrijeme inflacije i globalnog poskupljenja. Realno bi bilo da iznos novčanih primanja prati rast cijene potrošačke korpe pa bi i tzv. divljanje cijena bilo koliko toliko pod kontrolom. Ovako je sva moć trgovačkih ideja sažeta u popuste i sniženja. Često lažna da ne kažem gotovo pa uvijek.
Nije novina kada uđete u trgovačke centre da budete bombardovani sa svih strana plakatima, istaknutim natpisima, reklamama sa kojima vas prodavači pozivaju na uštede baš kod njih. Zapazili ste kako pojedine trgovačke radnje stalno imaju istaknute popuste sa fiksnih 50%. Izgleda sumnjivo jer gdje je onda profitabilnost i sigurna zarada. Osim toga zanimljivo je razmišljati o očekivanjima u vremenu inflacije i opšteg poskupljenja, da je roba na popustima i sniženjima. Mnoge ekonomije su i ranije se suočavale sa inflacijom i nestabilnim tržištem ali rijetko je zabilježeno da u takvom stanju postoje akcije i popusti do – pa i preko 50%. Jednostavnije, ako poskupljuje čemu sniženja? Matematički ugao posmatranja dovodi nas u sukobu rasta i opadanja cijena. Čak i u takvom odnosu realnije je očekivati stagnaciju ili blago opadanje ali dešava se suprotno. Zaključak je jednostavan, ne nasjedajte na lažna sniženja i na brojne akcije jer u konačnici plaćate skuplje danas nego što ste plaćali jučer. Opet jeftinije nego što ćete sutra. Zato ne treba biti posebno oduševljen kada vidite svijetleću reklamu i primamljiv slogan jer u suštini ne dobijate ništa bolje uslove osim što potvrđujete i odobravate trgovačku strategiju manipulacije cijenama.
Novi dan-nova cijena
Uglavnom viša nego dan ranije. Da budemo iskreni pa da kažemo kako smo očekivali stagnaciju ili pad cijena ali dobili smo samo rast. Nedavno sam, kupujući neke stvari u trgovini, primjetio kako su poskupljenja na dnevnoj osnovi ali ne mnogo. Polako se podiže, recimo za 0,5 feninga, ne primjetimo, ne osjetimo na novčaniku ali kada prođe nekoliko dana pa se vratimo po još artikala onda primjetimo bitnu razliku u cijeni.
Sve bi ovo možda i lakše podnijeli da nova posupljenja nisu u najavi. Čujem, meso će da poskupi. Mlijeko i mliječni proizvodi su odavno na cijeni a voće i povrće je jako skupo ali istovremeno je nekvalitetno. Na policama izgleda savršeno ali kada ga ogulite ili otvorite vidite da je trulo ili ‘plasificirano’. Znači, skupo plaćamo jeftinu robu.
Alternativa i šta je rješenje
Bilo bi nemoguće kupovati robu izvan Bosne i Hercegovine jer jednostavno ne isplati se. Ipak treba znati kako su namirnice u razvijenim zemljama mnogo jeftinije nego u našoj zemlji dok je istovremeno kupovna moć u tim zemljama mnogo jača nego u BiH. U konačnici imamo nizak životni standard po primanjima ali visok kada je u pitanju potrošnja. Greška je kupovati robu i plaćati usluge koje finansiramo putem kreditnih zaduženja. Bolja je opcija, ako postoji, robu plaćati u ratama putem sindikalnih organizacija ili ukoliko takva mogućnost postoji u samoj trgovini. Time izbjegavate plaćanje kamate jer niste kreditno zaduženi a robu dobijate odmah. U svakom slučaju pratite rast cijena, identifikujte zloupotrebe i posebno obratite pažnju na istaknutu cijenu na policama i obračunatu na kasama odnosno ispisanu na fiskalnom računu, često se dešavajaju manipulacije i prevare. Posebno ukoliko primjetite ozbiljnije zloupotrebe budite odgovorni prema sebi kao potrošaču i kontaktirajte udruženje za zaštitu potrošača. Sačuvajte dokaze o prevarama i zloupotrebama jer samo tako se, bar malo, može stati na liniju odbrane utjecajima trgovačkih lobija.
Država miruje, ubire poreze i puni kase
Ne očekuje se mnogo reakcija nadležnih institucija u zaštiti potrošača i kontrole cijena. Porezi se naplaćuju a time i puni državna ili entitetska kasa od koje političari i žive. Zar je realno očekivati da sami sebi zavrnu slavinu? Postoje situacije u kojima inspekcije (država) djeluju ali to je opet iz vlastitog interesa zaštite poreznih prihoda a nikako u službi zaštite potrošača odnosno građana. Kako god, kao pojedinci smo nemoćni zaustaviti ili usporiti rast cijena a degradaciju životnog standarda, zato kad organizujete proteste ili planirate otići podržati neki javni skup, neka to bude onaj koji će zaštiti vaša a ne prava onih koji se bore za vlastite interese sa kojima u konačnici idu vama na štetu. U prijevodu, ne podržavajte politike u borbi za vlast jer izborna olovka – moćna stvarčica, u vašim je rukama. Samo treba biti dovoljno mudar.
