Obrazovanje je ključ, jer bez znanja i svijesti o pogubnim posljedicama nasilja, teško možemo kreirati dobre politike i strategije djelovanja. Obrazovanje za nenasilje, mirovna pedagogija, kultiviranje empatije i vještine kritičkog mišljenja bi trebali biti obavezni dio obrazovnih programa i procesa.
Čin femicida motiviran je osjećajem nadmoći nad ženama, gdje počinitelj smatra da ima pravo odlučivati o sudbini žene, čak i do te mjere da je ubije. Femicid, kao najekstremniji oblik nasilja nad ženama, odražava strukturalne probleme koji proizlaze iz rodno zasnovanog nasilja, a koji služe održavanju podređenog položaja žena i čuvanju društvenog statusa quo.
„Najviše sam istraživala uzroke i korijene nasilja, a manje same posljedice. U našem društvu se nažalost najviše bavimo post festum, posljedicama nasilja i to tako da se šokiramo, čudimo, verbalno reagiramo i eventualno demonstriramo na ulicama, a vrlo malo se bavimo prevencijom koja mora biti integralni dio formalnog obrazovanja. Mi smo uglavnom reaktivna i defetistička kultura, a vrlo malo refleksivna i proaktivna.“, kaže Zilka Spahić Šiljak, doktorica nauka iz oblasti rodnih studija, religije, ljudskih prava i izgradnje mira.
Tema prevencije nasilja mora se uvesti u školske kurikulume
„Obrazovanje je ključ, jer bez znanja i svijesti o pogubnim posljedicama nasilja, teško možemo kreirati dobre politike i strategije djelovanja. Obrazovanje za nenasilje, mirovna pedagogija, kultiviranje empatije i vještine kritičkog mišljenja bi trebali biti obavezni dio obrazovnih programa i procesa. Na ovim pitanjima se do sada najviše radilo u neformalnim vidovima obrazovanja, kroz programe nevladinih organizacija, a sada bi škole i nadležna ministarstva trebala uvoditi ove teme kao obavezne u obrazovni sistem.“, dodala je.
Blage kazne idu „na ruku“ počiniteljima nasilja
Niz je individualnih i društvenih elemenata koji mogu pretvoriti osobu u počinitelja nasilja. Ovi faktori uključuju nasilno djetinjstvo, zloupotrebu opojnih sredstava, nezaposlenost i mentalne bolesti.
„Najveći nedostatak su svakako vrlo blage kazne i okolnosti kao što su – jedini je on izdržavatelj obitelji, ili ima traume iz rata, ili nije do sada počinio nasilje i slično. Ono na čemu treba insisitirati je provedba postojeće zakonske regulative i povećanje sankcija bez mogućnosti plaćanja uvjetnih kazni.“, smatra Spahić-Šiljak.
Nasilje nije privatna stvar pojedinca, već se tiče cijelog društva
„Žrtva nasilje će izostajati s posla, trošit će sredstva u zdravstvenom sistemu i to ne samo ona, nego i drugi članovi porodice koji mogu biti posredno ili neposredno pogođeni ovim slučajem. Na koncu, važno je osigurati i podršku počiniteljima nasilja, jer zatvor ne mijenja ljude na bolje, ako ne postoje dobri programi re-socijalizacije. Mnoge zapadno-evropske zemlje i Amerika imaju državne programe podrške koji su manje ili više uspješni, ali ono što je ključno, jeste da u razvijenim zemljama svijeta, nasilje nije privatna stvar, reagira se brže, postoje državni programi, psihosocijalne podrške i zaštite.“, kazala je Zilka Spahić-Šiljak.
Napredak u borbi protiv nasilja nad ženama je izazovan, ali zajedničkim naporima svih sektora društva i angažiranjem svih relevantnih institucija, možemo ostvariti značajan pomak. Ukoliko trpite nasilje u porodici potrebno je da to prijavite nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili pozovite na SOS telefon 1265.
Autorica: Adelisa Mašić
