Puna su nam usta bontona, manira lijepog i pristojnog ponašanja, čuvanja okoliša i brige za zdravlje. Slika realnosti ipak svjedoči kako nismo baš ono za šta se rječito predstavljamo. Ulice, parkovi, trotoari, rijeke i šume. Smeća na sve strane. Jedna čista, osvještena i uredna nacija ne odnosi se prema životnoj sredini na ovaj način. Ključno pitanje je zašto smo p-ostali ovako prljavi?
Kao jedan adekvatan prikaz o čemu govorim jeste fotografija ispod:
Dakle, kanta je tu samo dekorativan predmet pa ne zaslužuje da bude opterećena smećem. Istina je i da nema dovoljno kanti za smeće uz šetnice i trgove ali to nije alibi da smeće bacamo gdje god da stignemo. Nedostatak brige za okoliš je direktno ugrožavanje zdravlja, ali bitno je da smo mi uredni, sređeni, lijepo obučeni i naparfemisani.
Kakva nam je okolina takvi smo i ljudi
Suštinski nema bitne razlike. Uvijek je bilo, kakvi smo spolja takvi smo i unutar sebe. Prljavština i smeće oko nas odraz je stanja nacije a čini mi se kako su rijetki oni koji svjesno čuvaju okolinu. Šta je u glavama onih koji se tako odnose prema životnoj sredini? Da li je to bahatost i ponašanje modernog čovjeka ili nedostatak kućnog odgoja? Maniri se nose iz kuće a očekivanja sredine često nisu bazirana na principima pristojnog. Danas bi se reklo, što si gori to si bolje prihvaćen. Potpuno pogrešna percepcija proizilazi iz trendova da je loše ponašanje, nekako simpatično a od vas čini ‘cool’ osobu u društvu. Ovo se prvenstveno odnosi na mlađe osobe jer njima se briga za okolinu ostavlja u amanet. Realno je reći da ni stariji, oni koji treba da služe za primjer često to nisu, u mnogo čemu su primjer za kako se ne treba ponašati. Kako god, dok se odgaja i skreće pažnja da se okolina mora čuvati i njegovati, sve je više slika iz prirode koje ne služe na čast čovjeku. I tu se može napraviti neka razlika, papir i organsko smeće će vremenom nestati, priroda će ga progutati i uništiti, dok je plastika skoro neuništiva. Skoro svaka ambalaža je izrađena upravo od tog materijala pa bi time briga i oprez gdje odlažemo takvo smeće, trebala biti veća. Kakvu ulogu u svemu imaju odgojno-obrazovne ustanove? Previše obrazovne a sve manje odgojne! Kao krajnji rezultat dobijamo polovično sačinjene ličnosti u kojima niti jedna od ove dvije kategorije, nije definisana niti je u potpunosti zaživjela.
Baci, neko će da pokupi. Sigurno.
Niko nije dužan da ide za vama i čisti. Službe će uraditi svoj posao ali ni to nije garant da će okolina biti bez smeća. Zar je teško komad smeća staviti u džep do prve kante? Mnogima čini se da jeste. I tu, iako ne bi trebalo biti, ima razlike. Kada smeće ispustite na ulicu ili park, čistači ulica će to kad-tad pomesti i pokupiti, problem je kada smeće bacite u rijeku, šumu ili negdje na planini. Pristupačno nije pa će se takav otpad zadržati dugo i nanijeti mnogo štete. Sigurno ste vidjeli na društvenim mrežama kakav je negativan utjecaj smeća na biljni i životinjski svijet.
Osim što štetu činimo po životnu sredinu, smećem oko nas trujemo i ugrožavamo vlastito ali i javno zdravlje. Sav taj otpad u rijekama, jezerima i potocima pluta. Na kraju ta voda završi u našim česmama. Voda kojom peremo, kuhamo i koju pijemo. To je kružni i uzajamni proces pa tako smećem kojim trujemo okolinu posljedično trujemo sami sebe.
Profit na trovanju
Zar novac može i treba biti ispred zdravlja. Želja za uspjehom i financijskim blagostanjem ostvaruju se i na štetu životne sredine. Novac je moćna igračka pa su pojedinci zarad toga spremni da profitiraju tako što će zagaditi sredinu, ugroziti javno zdravlje i nanijeti nesagledivu štetu samo kako bi oni bili sretni i zadovoljni. Posljedni primjer, a ima ih mnogo, dolazi iz Vlasenice. Tamo je lokalni moćnik, tačnije načelnik te općine, odlučio graditi fabriku i postrojenje za uništavanje plastičnog otpada iz cijele Evrope. Ne pitajući mještane, sumnjivom nabavkom svih potrebnih dozvola, ignoriše procedure i svjesno rizikujući zdravlje građana, teži za profitom. U ostalom, kako pristajemo da za efektivno malo novca, primamo otpade evropskih zemalja, uništavamo sebe i svoju okolinu? U ovom konkretnom slučaju građani su se pobunili, vidjeti ćemo da li će ishod biti pozitivan. U međuvremenu bitka traje konstantno ali nažalost ograničena je od područja do područja. Ne žalimo se dok naša bliska sredina nije dovedena u ovakvo stanje. Mislimo da se to tamo negdje dešava, daleko od nas, ali ne smijemo smetnuti sa uma da nas eventualne posljedice neće mimoići. Raduje ovakva bitka za životnu sredinu i svi bismo trebali dati svoj doprinos, svako na svoj način.
Jedno od rješenja su veće i oštrije kazne
Ne treba izbjegavati kažnjavanje. Očito je to jedini adekvatan način da se pokuša skrenuti pažnja koliko je zaštita životne sredine jedan od najvažnijih prioriteta. Novčane dakle, jer našeg čovjeka izbijanje novca iz džepa jedino može osvijestiti. U sistemu u kojem nema novčane odgovornosti nema ni sklada. Zato su fotografije smeća razbacanog na sve strane česta pojava. Učite koliko je životna sredina bitna, poštujte prirodu jer ona je izvor zdravlja i blagostanja.
