Ne znam na čemu počiva temelj za zgražavanje dijela javnosti na informaciju o stipendiranju i nastavku školovanja Valentine i Slađane u Beogradu. Prije nekoliko mjeseci napisao sam tekst o Beogradu odnosno Srbiji kao sigurnoj kući za ratne zločince. Istina da njih dvije to nisu ali jesu poštovaoci i promotori zločinaca i njihovih zlodjela što je sasvim dovoljno da budu široke ruke dočekane u srbijanskoj prijestolnici. Valentina i Slađana nažalost nisu izolovan slučaj ali jesu upozorenje da smo, kao društvo u cjelini, već odavno zagazili u blato i mulj recidiva zle politike devedesetih godina prošlog vijeka.
Sada već bivše studentice Univerziteta u Sarajevu upisane su na dugu listu mladih snaga nacionalističkog smeća kojeg ima na objema obalama rijeke Drine. Valentina i Slađana, na održanoj press konferenciji u Istočnom Sarajevu, u svojim postupcima ne vide ništa sporno niti pogrešno. Upravo je to najgore od svega. Doduše, ko je i očekivao da će se povući pred sramotnim ponašanjem, ogavnim porukama i mržnjom koju su bez imalo stida izbacile u javni prostor. Na oduševljenje onih kojima je mržnja prema drugom i drugačijem princip života, Valentina i Slađana su nastavile tamo gdje su usporene i sasvim sigurno osigurale su mjesto među najboljim od najgorih.
Na mladima svijet ostaje
Nisam od onih koji slijepo vjeruju u mladost pod svaku cijenu. Promjena jeste važna i bitna ali ako su Valentina i Slađana budućnost koja se nudi, takva budućnost je mračnija od naše prošlosti. Čovjek se nakon svega zapita, šta to ove mlade djevojke nisu naučile dok su studirale i živjele u Sarajevu? Prema reakcijama njenih dojučerašnjih kolega, sasvim je jasno da su među društvom imale prijatelje i drugih nacija i religija. Zar tegoba koja je otežala napredak svih nas u BiH nije dovoljno teška da se odmaknemo od ljudi i ideologija koje dobro ne donose nikome. Posebno me iritira činjenica da su ove djevojke skoro svaki dan dolazile u Sarajevo, išle na predavanja, učile da postanu obrazovan i stručan kadar ove zemlje i na kraju povukle primitivan potez koji razuman i civilizovan um ne može da prihvati.
Konačno da shvatimo i prihvatimo našu realnost
Takva je i drugačija trenutno nije. Da može biti bolja – mora, ali sa ovakvim društvenim ideologijama koje već trideset godina nakon rata upravljaju našim životima, teško da možemo očekivati sablasna polja na kojima zlo raste. Sasvim suprotno, ta polja su sve veća a plodovi koji tu rastu sve krupniji i sočniji za njihove ljubitelje. Sigurno je teško shvatiti i nemoguće je pojmiti da ubistva i mučenja mogu biti okosnica čovjekovog razmišljanja. Ako zvanična politika koja nažalost kroji mišljenje i stavove većeg dijela javnosti a posebno novih generacija, uzgaja nacionalizam koji počiva na zlu, onda su Valentina i Slađana idealan produkt. Nada bi postojala da su one izolovan slučaj. Ali nisu. U naletu brojnih informacija kojima smo bombardovani svakodnevno, zaboravljamo na njihove prethodnike i istovremeno umanjujemo mogućnost pojave njihovih nasljednika. Ima ih nažalost mnogo. Vrijeme, u kontekstu datih okolnosti, će ponuditi javni prostor i drugima pa je sada samo do trenutka kada će se pojaviti nove Valentine ili Slađane.
Kriminalac Vulin – spasitelj zla
Ko drugi nego Aleksandar. Doduše Vulin. Šef BIA-e koji je samo par dana ranije završio na listi sankcija SAD. On je ponudio nastavak školovanja i finansiranja za Valentinu i Slađanu. Dakle, država Srbija i ovim potezom javno demonstrira ono što svi već odavno znamo. To je država čiji sistem podržava ratne zločine, zločince, negatore genocida, odavno im pruža sigurno utočište i sasvim jasno financijsku podršku. Ni ovo zaista nije potez koji treba da iznenadi ili da bude dočekan kao neočekivan. Ono što je u cijeloj priči dimenzija više jeste pojava plakata podrške Vulinu u entitetu RS zbog američkih sankcija. Pazite, sankcije nisu uvedene zbog nacionalističke politike negiranja odnosno veličanja genocida i zločina, već zbog kriminala i korupcije. Dakle, javnost u RS podržava kriminal Vulina i time se ponosi. Odavno je sve to postalo nastrano a sada i za rubriku -razum i pamet su nas odavno napustili.
Tužilaštvo BiH ima mehanizam i povod ali ne i volju
Dok se njih dvije pakuju i pripremaju za preseljenje u komšiluk Novaka Đukića koji je, podsjetimo, osuđen pred Sudom BiH na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina, ubojstva 71 civila na tuzlanskoj Kapiji a slobodno se kreće i živi u Beogradu, Tužilaštvo BiH spava. Veličanje ratnih zločina, glorifikacija zločinaca i negiranje genocida su, prema važećim zakonima u BiH krivično djelo, s toga državno Tužilaštvo ima osnov za pokretanje istrage i sprečavanje da Valentina i Slađana odlaskom u Beograd postanu nedostupne pravosudnom aparatu naše zemlje. S obzirom na to da se iz ove institucije se ne oglašavaju niti poduzimaju bilo kakve korake, jasno je da će njih dvije dobiti zasluženu nagradu države Srbije te narednih nekoliko godina biti slobodne i uzorne građanke te zemlje. Iako do posljednjeg dana vjerujem u državne institucije, poznavajući Tužilaštvo BiH, siguran sam da Valentina, Slađana i svi oni koji ih podržavaju nemaju razloga brigu. Mogu imati miran san kad već savjesti nemaju.
