Branka Kusmuk je novinarka RTRS. U tome ne bi bilo ničega spornog kada bi ona svoj posao obavljala na profesionalan i odgovoran način. Međutim, njeno pero je odraz rušenja svih postulata novinarske profesije. Kao posljedica toga Kusmuk je oličenje mržnje, razdora, netrpeljivosti i zla. Gotovo da nema niti jednog njenog novinarskog izvještaja koji bismo mogli ocijeniti kao afirmativan ili pozitivan. Ona je zadužena za crna slova medijskog mraka u Republici Srpskoj a time i u cjelokupnom društvu Bosne i Hercegovine. Osim toga, njeni tekstovi su nerijetko gadljivi i njenim radnim kolegama, pa izmišljeni napadi na nju kao profesionalca završavaju bez podrške i zaštite šire društvene i novinarske zajednice. Ipak, uređivačka politika Javnog televizijskog emitera eniteta RS je njeno utočište iz kojeg sije mržnju i razdor. Nikada kažnjavana od strane regulatornih tijela ona je nastavila vlastitom stazom koja je popločana ultranacionalističkom odnosno fašističkom ideologijom.
Među najprepoznatljivijim primjerima zlokobnih tekstova ove samoprozvane zaštitnice RS, su oni u kojima se na najogavniji i brutalniji način napada sve što ima prefiks bosanski ili bošnjački. Ona koristiti svu municiju koju ima na raspolaganju kako bi neistomišljenike vladajuće strukture u Republici Srpskoj proglasila izdajnicima, stranim plaćenicima ili što bi ona rekla ‘izrodima srpskog naroda’. Tu municiju češće ispaljuje prema narodima u Bosni i Hercegovini koji nisu ‘srpski’. Za nju istina i činjenice ne predstavljaju ništa bitno i važno jer ona ima svoju viziju prema kojoj više puta izgovorena laž postaje istina. Zato su laži, obmana, osuda, obračun samo neki od alata kojima se tokom pisanja obilato služi.
Kusmuk utemeljenja za svoje novinarske bljuvotine pronalazi u stavovima okorjelih ratnih zločinaca i dokazanih mrzitelja Bosne i Hercegovine, no to nisu njeni jedini izvori. Sve češća opravdanja za tvrdnje koje iznosi u svojim tekstovima Kusmuk bazira na poluinfomracijama i neprovjerenim izvorima a svrha je vrlo jednostavna; nije važno šta je istina već je važno šta narod treba da čuje.
Nekada davno samoproglasila se novinarkom čija životna misija je odbrana neodbranjivog i degradiranje zdravog razuma. Čini mi se da su rijetki oni koji u njenim tekstovima, koji su sve osim novinarskog zanata, vide važnost trenutka i postojanje istine. Branka Kusmuk je primjer svega onoga u šta se jedan čovjek, a posebno jedan novinar nikada ne bi smio preobraziti.
Misija: Ratko Mladić
Kada je prije dvije godine Ratko Mladić proglašen krivim za genocid, progon, istrebljenje, ubistvo, kršenje zakona i običaja ratovanja, deportaciju, nehumano djelo prisilnog premještanja, terorisanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca te osuđen na kaznu doživotnog zatvora, na RTRS je prikazan dokumentarac pod nazivom Misija: Ratko Mladić.
Autor ovog dokumentarca je niko drugi do Branka Kusmuk. Osim što je Kusmuk negirala sve ono za šta je krvnik i zločinac Mladić presuđen, njegova zlodjela Branka Kusmuk je nazvala činom herojstva. Preko 50 minuta trajala je grčevita borba Branke Kusmuk protiv istine, činjenica i historijskih podataka. Ali to je Branka, novinarka koja je u konstantnom sukobu sa istinom i činjenicama. Razgoropađena kvaziintelektualka u svojim prljavim ali na trenutke romantičarskim tekstovima posvećenim crnilu ljudske ličnosti, koristi izraze i fraze za koje ni sama nije sigurna šta znače i koju ulogu imaju ali prosto joj nekako pametno zvuče. Njena realnost je ništa drugo do ludilo koje prijeti zdravom razumu i osjećajnosti kao osnovi svakog živog bića. Posebno iritira činjenica da, dok cijeli svijet osuđuje zlodjela Ratka Mladića i njegovu ostavštinu, Tužilaštvo BiH i Regulatorna agencija za komunikacije ne reaguju na sramotne rabote Branke Kusmuk. Ako se neko poistovjećuje sa zločincem i krvnikom, promoviše njegova zla kao čin herojstva i sve to plasira na Javnom televizijskom servisu, šta je drugo nego saučesnik?
Branka Kusmuk tokom godina ispisala je stranice beščašća i zbog količine neprofesionalizma zvati je novinarkom uvreda je za sve časne žene i muškarce u ovoj profesiji. Iz izvještaja u izvještaj pripadnike drugih naroda, prevashodno bošnjačkog i njihove političke lidere bez obzira iz koje političke opcije dolaze, naziva pežorativnim imenima, obasipa uvrjedljivim opaskama, koristi uz njihove istupe samo ime, a ne prezime. Posebnu ne netrpeljivost, nego neprikrivenu mržnju, izražava prema Sarajevu. Ne propuštajući da bez obzira o kojoj je temi riječ ističe da je to „grad otet Srbima“, ili grad u kojem je tokom rata bilo „stotine logora za Srbe“.
Ovaj dokumentarac je samo jedan od brojnih užasnih primjera javnog raspirivanja mržnje i negiranja zločina koji se plasiraju pod autorskom palicom Branke Kumsuk. Skoro svakodnevno njeni sramotni izvještaji se emituju u Dnevniku RTRS, u nekim političkim emisijama ove televizije i to traje godinama.
Nezavršava Kusmuk u ime Milorada Dodika samo obračune sa historijom, daleko opasnija i agresivnija je prema Sarajevu kao političkom i ekonomskom centru Bosne i Hercegovine. U Sarajevu i građanima ovog grada vidi rušitelje entiteta RS, rušitelje zajedničkog života i one koji žele uništiti srpski narod. Ta zlokobnost postoji samo u mislima Branke Kusmuk ali dovoljno da o tome ona progovara na Javnom televizijskom servisu RS. Podsjetimo da je upravo Kusmuk autorica priloga o nestanku svinjetine, Djeda mraza i novogodišnjih ukrasa iz Sarajeva u kojem je glavna protagonistica Sanja Vlaisavljević, uloga zbog koje je postala Čovićeva miljenica a sada i federalna ministrica.
U svom bastionu mržnje Kusmuk je navukla godine sramotnog i nečasnog novinarskog izvještavanja. U konačnici i ne treba je nazivati novinarkom već propagandistom secesionističkih i nacionalističkih politika koje se decenijama provode u jednom dijelu Bosne i Hercegovine. Njena životna uloga je tama razuma i promocija ideala podjele, mržnje i nacionalizma. Iz njenog pera kojim piše gadosti već odavno ne teče tinta nego pakost i zloba. Možda će i ovaj tekst Kusmuk iskoristiti kao primjer napada na njen profesionalni dignitet ili kao argument da zajednički život u BiH nije moguć. Tačno Branka jer sa ljudima poput tebe zajednički živjeti može samo đavo/šejtan.
